Plinska embolija je uzrokovana prodorom zraka u arterijski ili venski krvotok, najčešće nastaje kao posljedica invazivnog medicinskog postupka ili kirurškog zahvata.
Može se javiti i kod ronilaca tijekom brzog izronjavanja (barotrauma pluća). Klinički simptomi su uglavnom neurološki ili kardiološki i ovise o položaju pacijenta, putu prodora i volumenu plina, veličini mjehurića i brzini ulaska plina u krvotok.
Bez obzira na mehanizam nastanka, HBOT je uvijek primarni lijek.
Učinak HBOT: uzrokuje smanjenje i nestajanje plinskih mjehurića u cirkulaciji - plin se otapa u krvi, a potom eliminira preko pluća; smanjuje se edem pogođenih tkiva; visoki parcijalni tlak udahnutog kisika ublažava posljedice manjka kisika u područjima začepljenih krvnih žila plinskim mjehurićima, oporavljaju se oštećene, ali žive stanice u tzv. zoni sjene (penumbre).
Dekompresijska bolest
Dekompresijska bolest je bolest ronilaca i radnika koji rade u uvjetima povišenog tlaka. Uzrokovana je pojavom mjehurića inertnog plina u tkivima, najčešće dušika, uglavnom zbog neprimjereno brzog izrona.
Javlja se u dva oblika: tip I. je "lakša" forma koja zahvaća kožu, mišiće, kosti i zglobove, a tip II. je "teža" forma koja zahvaća sve ostale organe (mozak, leđnu moždinu, srce, pluća, probavne organe).
Jedino ispravno liječenje je hitna rekompresija i HBOT do nestanka svih simptoma. Time se uklanjaju plinski mjehurići iz tkiva i eliminiraju izdisanjem. Udisanjem 100% kisika se popravljaju oštećenja živčanih i drugih stanica do kojih dolazi zbog nedostatka kisika, uklanja se edem i ponovo uspostavljaju normalne funkcije tkiva i organa.
Najčešći izvori trovanja s CO su ispušni plinovi automobilskih motora, sustavi za grijanje, dim iz neispravnih dimnjaka, dimovi industrijskih pogona i radionica.
Ugljični monoksid sprječava prijenos, raspoloživost i iskorištavanje kisika u organizmu zbog njegovog izrazito visokog afiniteta vezanja za hemoglobin, koji je glavni prijenosnik kisika u različita tkiva i organe. Kao posljedica toga nastaju oštećenja, najizraženija u organima s velikim protokom krvi i visokim potrebama za kisikom, kao što su mozak i srce.
HBOT ubrzava eliminaciju CO iz krvi, ubrzava oporavak neuroloških simptoma i smanjuje edem mozga. Ukoliko se HBOT primijeni u akutnom stadiju otrovanja, smanjuje incidenciju kasnih neuroloških posljedica, a koristi se i u liječenju kasnih posljedica trovanja s CO. Važno je pacijenta sa znakovima i dokazanim otrovanjem čim prije uputiti u barokomoru.
Plinska gangrena je akutna bolna nekrotizirajuća infekcija mekih tkiva.
Može se razviti nakon traume mekih tkiva, kod rana uzrokovanih projektilima, kompliciranih prijeloma, dubokih, inficiranih rana, nepravilno izvedenog pobačaja i različitih kirurških zahvata. Posljedica je infekcije anaerobnim, klostridijalnim bakterijama koje stvaraju plin i egzotoksine i tako dovode do otoka tkiva s posljedičnim smanjenjem protoka krvi, tlaka kisika i broja leukocita, što pogoduje širenju i napredovanju infekcije.
Liječenje plinske gangrene temelji se na mjerama opće potpore (intenzivna skrb), visokim dozama antibiotika, kirurškom liječenju i HBOT.
HBOT inhibira proizvodnju toksina, ispravlja hipoksične uvjete koji pogoduju rastu i razmnožavanju bakterija, uzrokuje značajno povećanje oksigenacije u zdravom tkivu i u neposrednoj blizini inficiranog tkiva, te pojačava djelovanje antibiotika i imunološki odgovor.
Iznenadna gluhoća je oštećenje sluha koji se razvije iznenada kroz nekoliko sati ili nekoliko dana. Uzrok iznenadnog gubitka sluha je rijetko kada moguće sa sigurnošću utvrditi. To može biti virusna upala, vaskularne promjene (suženje, začepljenje krvne žile), autoimuna bolest ili nepoznati uzrok. Niti jedna od teorija nije sa sigurnošću dokazana. Najčešće je oštećenje jednostrano, a manifestira se kao iznenadna zaglušenost jednog uha, osjećaj začepljenosti i punoće, a često je prisutan i šum u uhu uz vrtoglavicu. Oštećenje sluha utvrđuje se audiološkom obradom i nalazom tonalnog audiograma. U standardnoj terapiji koriste se vazodilatatori, kortikosteroidi i vitamini, s različitim stupnjem izlječenja.
Tinnitus (šum u uhu) je najčešći simptom oštećenja unutarnjeg uha i nastaje kao posljedica akutne akustičke traume, hipotenzije, upotrebe ototoksičnih lijekova, stresa i virusnih infekcija. Može biti akutan i kroničan, a liječi se uglavnom simptomatski..
HBOT povećava parcijalni tlak kisika u unutarnjem uhu, poboljšava mikrocirkulaciju i reološka svojstva krvi, snižava vrijednost hematokrita i viskoznost pune krvi, a poboljšava i elastičnost eritrocita.
Liječenje primjenom HBOT je važno započeti u što kraćem vremenu od nastanka gluhoće, odnosno šuma u uhu.
Iznenadni gubitak vida najčešće nastaje kao posljedica začepljenja središnje arterije mrežnice, do čega obično dolazi kod aterosklerotske i upalne bolesti arterije, ali ili drugih poremećaja arterija.
Najčešći simptom je jednostrano sljepilo uzrokovano ugruškom iz aterosklerotskog plaka karotidne arterije s iste strane. U pogođenom oku dolazi do iznenadnog bezbolnog sljepila. Iako se sljepilo razvije u nekoliko sekundi, stanice mrežnice su relativno otporne na nedostatak kisika i mogu preživjeti i do 22 minuta prekida krvotoka. Uobičajeno liječenje iznenadne sljepoće uključuje paracentezu prednje očne sobice, retrobulbarnu blokadu anestetikom, antikoagulanse i sl. Nijedan od ovih načina nema zadovoljavajuće rezultate.
Kombinirana sa standardnom terapijom, HBOT je učinkovita kod popravljanja oštećenja nastalih trombozom središnje arterije mrežnice kao i smanjenja edema u trombozi središnje vene mrežnice. Primijenjena odmah ili unutar nekoliko sati po nastanku sljepoće, HBOT u visokom postotku gotovo u potpunosti vraća vid.
Bellova pareza ili paraliza zove se još i idiopatska paraliza ličnog živca. Ovaj entitet ne uključuje paralizu uzrokovanu ozljedom, tumorom ili kao posljedicu kirurškog zahvata.
Uzrok joj je nepoznat, a može nastati uslijed poremećaja mikrocirkulacije u području stilomastoidne arterije. Poremećaj cirkulacije dovodi do edema živca u koštanom kanalu kroz koji živac prolazi, što uzrokuje pritisak, nedostatnu opskrbu krvlju živca i posljedičnu parezu. Izlječenje je spontano u oko 80% slučajeva, no do njega nekad dolazi i nakon više mjeseci neizvjesnosti.
U standardnom liječenju primjenjuju se kortikosteroidi, blokade izlazišta živca, te vitaminska i fizikalna terapija. Kirurška metoda u liječenju Bellove pareze je dekompresija živca, odnosno oslobađanje iz koštanog kanala. Lakše ili teže posljedice zaostaju u čak oko 20% - 30% bolesnika, čak i nakon dugotrajnog liječenja.
HBOT otklanjanja hipoksiju, smanjuje edem tkiva i tako dovodi do dekompresije živca u koštanom kanalu, održava potrebnu oksigenacije neurona do prestanka djelovanja patološkog procesa.
Liječenje primjenom HBOT svakako se preporuča kombinirati s fizikalnom terapijom, čime se postotak izlječenja značajno povećava. Liječenje primjenom HBOT treba započeti što prije nakon nastanka pareze, a najbolji rezultati liječenja postižu se ako je to unutar 7 do 10 dana.
Crush ozljeda je teška ozljeda dva ili više tkiva (mišića, kosti, drugih vezivnih tkiva, kože, živca) koja zbog opsežnih oštećenja ugrožava preživljavanje zahvaćenog tkiva. Ozljeda dovodi do otoka, što uz oštećenje krvnih žila dodatno pojačava manjak kisika te uzrokuje nepovratna oštećenja i gubitak funkcije. U hipoksiji, tkiva gube sposobnost odupiranja infekciji i oporavka. Temelj liječenja čini zbrinjavanje rane, zbrinjavanje prijeloma, liječenje antibioticima i po potrebi kirurška obrada. Brojne spoznaje potvrđuju potrebu ranog uključivanja HBOT. Ako se liječenje primjenom HBOT odgađa duže od 5 do 6 sati tijekom kojih je okrajina modra i otečena, prognoza preživljavanja okrajine se pogoršava.
HBOT smanjuje tkivnu hipoksiju podizanjem parcijalnog tkala kisika, smanjuje edem, omogućava preživljavanje ugroženih tkiva, potiče cijeljenje rana, sprječava infekciju i smanjuje efekte reperfuzijske ozljede.
Sindrom odjeljka (Compartment sindrom) nastaje kad tlak tekućine unutar mišićnog odjeljka ekstremiteta postane viši od tlaka kapilarnog krvotoka što ima za posljedicu ishemiju, poremećaj funkcije i odumiranje tkiva. Uobičajena kirurška intervencija u ovim slučajevima je fasciotomija (rezanje ovojnice mišića).
HBOT se može primijeniti u svrhu sprječavanja daljnjeg napredovanja promjena zahvaćenog tkiva. Ipak, HBOT nije zamjena za kiruršku dekompresiju. HBOT može spriječiti daljnje pogoršanje stanja do kirurškog zahvata. Nakon kirurške dekompresije, ako postoje zaostali neurološki ispadi ili nekroza mišića, HBOT može povećati šanse za oporavak rubnih vitalnih tkiva.
Kod nekroza i infekcija mekih česti izazvanih miješanim infekcijama aerobnim i anaerobnim bakterijskim sojevima, HBOT je iznimno važna potporna terapija kirurškoj i antibiotskoj terapiji.
Ova stanja uključuju i nekrotizirajući celulitis, progresivnu dermalnu gangrenu, anaerobni streptokokni miozitis i mnoge druge. Povećanje parcijalnog tlaka kisika u tkivima ima snažne efekte na dinamiku cijeljenja rane, povećavajući broj leukocita, baktericidnim djelovanjem i poticanjem stvaranje kolagena i fibroblasta neophodnih za neovaskularizaciju (stvaranje novih krvnih žilica).
Infekcija predstavlja štetan prodor i razmnožavanje nekog biološkog agensa - mikroorganizma u tijelu domaćina (čovjek).
Mikroorganizmi su virusi, bakterije, paraziti i gljivice. Infekcija narušava normalno funkcioniranje organizma domaćina, što uz opće simptome infekcije može rezultirati nastajanjem kroničnih rana koje ne zacjeljuju, odumiranjem tkiva, gubitkom ekstremiteta, čak i smrću. Upala je jedna od reakcija našeg organizma na infekciju. Prva i najznačajnija crta obrane ljudskog organizma od mikroorganizama su leukociti, pri čemu količina kisika i parcijalni tlak kisika igraju značajnu ulogu s obzirom da kisik djeluje kao antibiotik ometajući metabolizam bakterije. Učinak nije selektivan, ali se javlja kod širokog spektra mikroba. Najučinkovitiji je u anaerobnim infekcijama.
Primjena HBOT:
- poboljšava fagocitozu, koja je u hipoksiji oslabljena,
- povećava parcijalni tlak kisika u tkivima i omogućuje adekvatnu opskrbu kisika u inficiranom području,
- proizvodi slobodne kisikove radikale koji su toksični za bakterije,
- ubrzava cijeljenje rana,
- kod infekcija kosti pomaže u otklanjanju nekrotičnih dijelova kosti (osteoklastičnom funkcijom) i ubrzava formiranje nove kosti (osteoblastična funkcija)
- pojačava djelovanje imunološkog mehanizma,
- u kombinaciji sa sulfonamidima, ima sinergijski učinak koji se pojačava 5 do 10 puta,
- je učinkovita u liječenju infekcija otpornih na druge lijekove,
- pojačava učinak aminoglikozida,
- djeluje izravno baktericidno ili bakteriostatski,
- sprječava stvaranje egzotoksina, primjerice α-toksina Cl. perfringens, a neke egzotoksine detoksicira, primejrice θ-toksin Cl. perfringens.
HBOT se može koristiti kao pomoćno liječenje i kod infekcija gljivicama: Candida albicans i kod Rhinocerebralne mucormycose - gljivična infekcija pluća, mozga, crijeva i kosti (maksila, orbita i temporalna kost), koje se najčešće javljaju kod imunosuprimiranih pacijenata.
Apsces mozga mogu izazvati mnogobrojni infektivni organizmi među kojima prevladavaju anaerobi (uzročnici koji se razmnožavaju u uvjetima bez kisika).
Zbog morfološke građe, slabe prokrvljenosti i nedostatka kisika, apsces je teško liječiti antibioticima koji su inače lijekovi prvog izbora. Kirurška drenaža primjenjuje se kod inkapsuliranih apscesa koji se ne povlače ili uzrokuju povećanje intrakranijalnog tlaka. Smrtnost od apscesa mozga je velika, a kod preživjelih zaostaju teške neurološke posljedice. Kod kompliciranih slučajeva moždanih abscesa kod kojih se u liječenju ne može primijeniti kirurški zahvat, preporuča se HBOT, osobito stoga što je bakterijska flora uglavnom anaerobna.
HBOT smanjuje edem mozga, ima baktericidni učinak, djeluje sinergijski s antibioticima i pojačava obrambeni mehanizam organizma.
Predstavlja upalu koštanog tkiva uzrokovanu infektivnim agensom (bakterije).
Infekcija kosti može nastati prilikom prijeloma kosti ili ako je infektivno žarište u mekim tkivima u neposrednoj blizini kosti (infekcija izvana ili egzogena infekcija) ili pak može biti u kost unešena krvlju (hematogena infekcija, odnosno infekcija iznutra ili endogena infekcija). U zahvaćenom koštanom tkivu izraženi su ishemija i hipoksija. Klinička slika se može odvijati akutno, subakutno i kronično.
Kronični osteomijelitis se definira kao infekcija kosti koja traje dulje od 6 mjeseci i pri čemu postoje histološki i radiološki znakovi infekcije ili pozitivan mikrobiološki nalaz kulture koštanog ulomka. Termin „refraktorni“ odnosi se na slučajeve kod kojih rana vezana uz osteomijelitis nije zacijelila unatoč kirurškom i antibiotskom liječenju.
Liječenje osteomijelitisa je kirurško, antibioticima i primjenom HBOT.
HBOT omogućuje popravljanje strukture kosti i podizanje parcijalnog tlaka kisika od hipoksičnog do normo- ili hiperoksičnog nivoa, čime se stimulira neoangiogeneza, povećava se produkcija leukocita i njihova aktivnost u području bolesne kosti, poboljšava se transport aminoglikozida kroz bakterijsku staničnu membranu, potiče aktivnost osteoklasta u uklanjanju nekrotičnih dijelova kosti te osteoblasta u stvaranju nove kosti.
Aseptična nekroza kosti je poremećaj vaskularizacije kosti, koji dovodi do urušavanja i gubitka koštane strukture, a klinički se očituje kao bol i gubitak funkcije zahvaćenog zgloba.
Uzroka je nekoliko, međutim u velikom broju slučajeva nastanak promjena vezan je uz prethodnu ozljedu. Osim toga, uzrok može biti začepljenje krvnih žila kosti mjehurićima, nakupinama trombocita, masnom embolijom ili suženjem unutarnjeg promjera arterija. Propadanje stanica dovodi do edema i upalnog odgovora tkiva, s posljedičnim nastankom boli i ograničenjem opsega pokreta u zglobu, što su i vodeći simptom bolesti. Najčešće zahvaćene kosti su femur, humerus i tibija. Dijagnoza se postavlja magnetnom rezonancom zahvaćene kosti.
HBOT povećava parcijalni tlak kisika u tkivu, čime sprječava daljnje odumiranje koštanih stanica, izaziva vazokonstrikciju, čime se smanjuje edem i poboljšava perfuzija, stimulira neoangiogenezu i osteogenezu, te smanjuje bol. Liječenje je dugotrajno, ali učinkovito. Popuštanje simptoma nije dobar orijentir za procjenu uspjeha liječenja. Potrebna je radiološka potvrda povećanja gustoće kosti.
Ovaj je pojam sinonim za aseptičku ili avaskularnu nekrozu kosti koja nastaje zbog ishemije uzrokovane mjehurićima plina. To je bolest profesionalnih ronilaca, ali se sve češće javlja i kod rekreacijskih ronilaca.
Najčešće zahvaćene kosti su femur, humerus i tibija. Simptomi se razvijaju s odgodom od nekoliko mjeseci ili godina nakon dekompresije. Oštećenja dijafize kosti su bezbolna, a bol i invaliditet se povezuju s oštećenjima zglobova. Mogući je prijelom i propadanje glave humerusa ili femura. Ne postoji zadovoljavajuće konzervativno liječenje. Kirurškim zahvatom se uklanjaju nekrotična tkiva, ugrađuju presadci kosti ili zglob učini nepokretnim. Najbolja prevencija disbarične osteonekroze je provedba rekompresijskog liječenja u slučaju bilo kakvih simptoma dekompresijske bolesti.
HBOT se obično provodi u dugačkim serijama, što uključuje i do 120 ekspozicija.
HBOT povećava parcijalni tlak kisika u tkivu, čime sprječava daljnje odumiranje koštanih stanica, izaziva vazokonstrikciju, čime smanjuje edem zbog čega se poboljšava perfuzija, stimulira neoangiogenezu, osteogenezu i smanjuje bol.
Sudeckova bolest je također poznata kao „kompleksni bolni sindrom“ koji se obično javlja na okrajinama, gotovo isključivo kod odraslih osoba.
Etiologija i patogeneza nisu posve razjašnjene. Okidač je najčešće ozljeda ili operativni zahvat s posljedičnom produženom imobilizacijom i nepokretnošću. Simptomi se očituju kroz tri stadija, od upale i boli zahvaćene okrajine u opterećenju i mirovanju, otoka, pojačanog znojenja do početnih ukočenja zglobova s propadanjem mišića, hladnom, plavičastom bojom kože i radiološkim nalazom difuzne mrljaste osteoporoze zahvaćenih kostiju. Liječenje uključuje terapiju boli, fizikalnu terapiju i HBOT.
HBOT uzrokuje lokalnu vazokonstrikciju čime smanjuje edem i bolove, poboljšava mikrocirkulaciju i opskrbu kisikom mekih tkiva i koštanog tkiva zahvaćenog ekstremiteta.
Opeklina je toplinska ozljeda koja uzrokuje oštećenje i odumiranje stanica kože i potkožja. Dubina oštećenja i težina ozljede ovisi o jakosti i trajanju izloženosti toplini. Oštećenjem tkiva, oštećuju se i krvne žile i stanice zahvaćenog područja, uz razvoj otoka i upale.
Smrzotina je lokalno akutno oštećenje kože i potkožnog tkiva uzrokovano dužim izlaganjem ekstremnoj hladnoći. Najčešće su zahvaćeni periferni dijelovi tijela: nos, uška, prsti, ruke, stopalo. Početne promjene očituju se na koži tvrdoćom, bljedilom, kasnije crvenilom i plavkastom bojom. Zahvaćeno područje obično je manje osjetljivo na dodir, iako može biti prisutna jaka bol. Nagli prestanak osjećaja hladnoće pouzdan je znak početka procesa smrzavanja. U početku reverzibilna, oštećenja prelaze u ireverzibilna. Smrzotina može biti površinska ili duboka. Kod površinskih smrzotina javljaju se nakon više sati, čak i nakon 2 dana, mjehuri ispunjeni bistrom tekućinom. Duboke smrzotine zahvaćaju potkožno tkivo, ponekad mišiće, tetive i kosti. Na površini se javljaju mjehuri ispunjeni krvavom tekućinom. Neliječena smrzotina uglavnom završava infekcijom i gangrenom.
HBOT smanjuje edem i upalnu reakciju, sprječava infekciju rane, potiče epitelizaciju i regeneraciju kože, smanjuje dubinu ozljede te gubitak tekućine kroz ozlijeđeno tkivo. U slučaju korektivnih kirurških zahvata zahvaćenih područja, poboljšava se preživljavanje kožnih presadaka i režnjeva, suzbija nedostatak kisika u tkivima, skraćuje vrijeme bolničkog liječenja i potrebu za daljnjim kirurškim zahvatima.
Pokrivanje otvorenih rana kožom se izvodi premještanjem kože određenog dijela tijela poput režnja, presatka s peteljkom ili postavljanjem presatka kože u punoj ili djelomičnoj debljini.
Pritom postoji određen rizik jer postupak neizbježno prati nedovoljna opskrba transplantiranog tkiva krvlju i kisikom, zbog čega u određenom broju slučajeva zahvat neće uspjeti.
Liječenje primjenom HBOT ublažava oštećenja presađenog tkiva uzrokovanog smanjenom koncentracijom kisika (hipoksija/ishemija u tkivu), poboljšava mikrocirkulaciju i smanjuje agregaciju trombocita, povećava broj i veličinu krvnih žila u mikrocirkulaciji (idealna priprema kirurškog polja), ubrzava stvaranja zdravih granulacija u tkivu, stimulira fibroblaste i sintezu kolagena.
Nakon radioterapije (liječenje zračenjem) u području zračenja obično zaostaje izvjestan stupanj oštećenja zdravih tkiva.
Čak i kod primjene protokola zračenja s prihvatljivo velikim dozama, jedna od mogućih komplikacija je radijacijska nekroza tkiva. Oštećenja napreduju sporo i odvijaju se još dugo nakon prestanka zračenja. U ozračenim tkivima se zbog smanjene raspoloživosti kisika gubi kolagen i pojačava fibroza, dolazi do atrofije kože i nastajanja rana te razvoja osteoporoze koštanih struktura.
HBOT potiče neoangiogenezu (stvaranje novih krvnih žila), te dolazi do poboljšanja mikrocirkulacije, poboljšava imunološki odgovora organizma, ubrzava cijeljenje rana, potiče stvaranje kolagena u rubovima rane, smanjuje učestalost obolijevanja i dubinu tkivnog oštećenja, štiti zdravo rubno tkivo, ubrzava epitalizaciju rana, te smanjuje troškove liječenja i rehabilitacije.
Postotak izlječenje pri primjeni HBOT je vrlo visok.
HBOT se primjenjuje u zbrinjavanju rana i ulkusa koji su uzrokovani arterijskom insuficijencijom, te dijabetičkih, venskih, dekubitalnih, trofičkih i neuropatskih ulkusa.
Dijabetički ulkusi se obično razvijaju na stopalu i odatle potječe naziv "dijabetičko stopalo". Čak i kad se hiperglikemija uspješno regulira, patološki proces na krvnim žilama se nastavlja. Kao rezultat tog procesa može se razviti okluzivna bolest velikih ili patološke promjene malih krvnih žila. Dodatnu patologiju uključuju dijabetička neuropatija (oštećenja perifernih živaca) i sekundarne infekcije rane. Standardno liječenje dijabetičkog stopala uključuje kontrolu glikemije, dobru skrb za rane te suzbijanje infekcije.
Dokazano je da HBOT smanjuje učestalost amputacija kod dijabetičara, smanjuje potrebu za
inzulinom, suzbija hipoksiju, edem i infekciju.
Venski ulkusi su jedan od pokazatelja kronične venske insuficijencije koja se definira kao hipertenzija u površinskim i/ili dubokim venama donjih udova. Trofičke promjene koje dovode do venskih ulkusa uzrokovane su ishemijom u mikrocirkulaciji i otokom nastalom zbog povećane propusnosti kapilara i usporene limfne drenaže. Liječenje venskih ulkusa uključuje podizanje noge noću na višu razinu, kompresivnu terapiju, previjanje i lokalno liječenje ulkusa i kirurško liječenje. HBOT potiče zacjeljivanje venskih ulkusa.
Dekubitalni ili trofički ulkusi nastaju zbog pritiska na kožu koji u području dodira ometa krvotok. Nastaju kod dugotrajnog mirovanja i imobilizacije u jednom položaju. Obično se nalaze na mjestima koštanih izbočenja kao što su peta i križa. Ulkus je posljedica pucanja ishemične kože, iza čega slijedi prodor bakterija i upalna reakcija.HBOT smanjuje upalnu reakciju, potiče granulaciju i epitelizaciju.
Ishemijski ulkusi nastaju kao posljedica nedostatne periferne arterijske cirkulacije uzrokovane različitih bolestima perifernih krvnih žila. Javljaju se uglavnom na stopalima ili šakama. Primarno zbrinjavanje upornih ishemičnih rana na nogama je kirurška revaskularizacija i adekvatno zbrinjavanje rana.
HBOT pokazuje pozitivni učinak kad rane ne cijele unatoč maksimalnoj prethodnoj revaskularizaciji ili onda kada je revaskularizacija nemoguća. Ubrzava se cijeljenje ili priprema žilno korito za kožni presadak.
Subakutna i kronična arterijska insuficijencija je naziv kojim se označavaju sva stanja kod kojih su suženi ili aterosklerotskim procesom začepljeni dijelovi arterija koji okrajine opskrbljuju krvlju.
Češće su zahvaćene donje okrajine. Najčešći simptom je bol u zahvaćenoj okrajini. Kada je riječ o nogama, bol se javlja u listovima nakon nekoliko desetaka metara hoda (klaudikacija ), a povlači se u mirovanju. Bol u mirovanju je znak uznapredovale bolesti i značajnog suženja arterija. Osim kirurškog liječenja i lijekova, HBOT ima važnu ulogu u liječenju arterijske insuficijencije i sprječavanju napredovanja bolesti.
HBOT inducira protuoksidacijske obrambene mehanizme zaslužne za usporavanje razvoja i ubrzano povlačenje aterosklerotskih promjena krvnih žila, podiže parcijalni tlak kisika u rubnim loše prokrvljenim (ishemično/hipoksičnim) područjima, smanjuje bol te povećava dužinu hodne pruge u pacijenata s intermitentnim klaudikacijama.
Mb. Burger je bolest malih i srednje velikih arterija i vena ekstremiteta. Najčešće se javlja kod muškaraca pušača.
Vodeći simptomi bolesti su bolovi u rukama i nogama, cijanoza (plavilo) i osjećaj hladnoće u prstima, šakama i stopalima. U težim slučajevima može doći do nekroze i gangrene ekstremiteta.
HBOT podiže parcijalni tlak kisika u rubnim loše prokrvljenim (ishemično-hipoksičnim) područjima, smanjuje učestalost javljanja odumiranja tkiva okrajina, kao i veličinu promjena, potiče cijeljenje rana i smanjuje bol. U slučaju razvoja gangrene, pomaže u stvaranju demarkacijske linije što olakšava odluku o visini neizbježne amputacije.
Mb. Raynaud je bolest krvnih žila nepoznatog uzroka, a očituje se kao spazam malih arterija, najčešće u prstima šaka i stopala, a ponekad i u drugim perifernim dijelovima (nosu, uške, jezik).
Glavni simptomi očituju se kao povremeno bljedilo i cijanoza kože, te ponekad i bol. U 60 do 90% opisanih slučajeva radi se o mladim ženama, koje već boluju od sklerodermije, ali se bolest može javiti i samostalno. Bolest provociraju hladnoća i stres.
HBOT smanjuje bol, poboljšava mikrocirkulaciju i dopremu kisika u zahvaćen okrajine, te potiče stvaranje malih krvnih žila.
Dijabetička retinopatija je česta komplikacija šećerne bolesti koja je karakterizirana promjenama na malim krvnim žilama mrežnice oka.
Visoke razine šećera u krvi oštećuju sitne krvne žile u mrežnici oka u smislu zadebljavanja bazalne membrane i veće propusnosti retinalnih krvnih žila (neproliferativna faza bez promjena u oštrini vida). Neki bolesnici razviju makularni edem zbog propuštanja tekućine i lipida u mrežnicu kroz oštećene krvne žile, uz posljedično zamućenje vida. Napredovanjem bolesti, dijabetička retinopatija ulazi u naprednu ili proliferativnu fazu koja nastaje zbog nedostatka kisika u mrežnici i očituje se nastajanjem novih, krhkih krvnih žila koje rastu duž mrežnice. Bez ranog liječenja javljaju se krvarenja uz oštećenja mrežnice, zamućenje vida i na kraju sljepoća. Fibrovaskularna proliferacija može uzrokovati i odljuštenje retine ili urastanje krvnih žilica u kut prednje komorice oka, s posljedičnim razvojem neovaskularnog glaukoma. Dijabetička retinopatija je očna komplikacija koja zahvaća do 80% svih pacijenata koji boluju od dijabetesa 10 godina ili više.
HBOT zaustavlja krvarenja u mrežnici, poboljšava vid, te smanjuje ili uklanja potrebu za laserskom fotokoagulacijom koja ostavlja trajne ožiljke na mrežnici.
Uz uobičajene dijabetološke mjere, dijetu, tjelovježbu, kiruršku skrb i medikamentoznu terapiju, sve komplikacije šećerne bolesti su indikacije za liječenje primjenom HBOT kao adjuvantne metode, ali je njena uloga nezaobilazna i u prevenciji nastanka komplikacija.
- "Dijabetičko stopalo" (vidjeti dio o kroničnim ranama)
- Arterijska insuficijencija I. - IV. stupnja i dijabetička angiopatija: HBOT inducira protuoksidacijske obrambene mehanizme važne za usporavanje razvoja i ubrzano povlačenje aterosklerotskih promjena i zadebljanja stijenki krvnih žila, te potiče neoangiogenezu.
- Dijabetička polineuropatija: HBOT oporavlja motoričke funkcije perifernih živaca i vraća osjet dodira.
- Dijabetička retinopatija i makulopatija: HBOT smanjuje ili uklanja potrebu za laserskom fotokoagulacijom koja ostavlja trajne ožiljke na mrežnici.
Vaskularne glavobolje uključuju migrenu (s ili bez aure) i cluster-glavobolje.
Migrena obuhvaća skupinu teških glavobolja koje se ponavljaju, obično jednostranih, praćenih mučninom, fotofobijom, sonofobijom i povraćanjem. Oko 30%-40% migrena započinje aurom s prolaznim neurološkim ispadima, koja napadu glavobolje prethodi najmanje 20 minuta. Aura migrene je povezana sa žarišnim smanjenjem protoka krvi kroz mozak koje je vjerojatno uzrokovano vazokonstrikcijom arteriola, nakon koje dolazi do širenja vazodilatacije i boli. Aura se može očitovati bljeskajućim ili cik-cak svjetlom, crtama ili točkicama, zamagljenim vidom, trzanjem mišića lica ili šaka, slabošću u ruci ili nozi, smetnjama govora i zbunjenošću.
Od cluster-glavobolja pate obično muškarci, a klinička slika uključuje jaku jednostranu retroorbitalnu bol sa suzenjem jednog oka, spuštanjem kapka, promjenama zjenica i začepljenjem nosa. Bolesnici proživljavaju nalete velike boli na jednoj strani glave tijekom jednog sata, jednom do tri puta dnevno. Glavobolje se često javljaju u isto doba dana, a otuda i naziv cluster. Javljaju se tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci, ali mogu se povući tijekom nekoliko mjeseci ili godina, pa se opet ponovno pojaviti.
Hiperbaričnim kisikom se razina oksigeniranosti krvi povećava značajno više nego u normobaričnim uvjetima, pa je i sposobnost sužavanja bolno proširenih arterija u mozgu srazmjerno veća, što predstavlja zaštitnu reakciju stijenke krvne žila na povišene vrijednosti kisika u krvi. Ublažava se otok moždanog tkiva smanjenjem protoka krvi i poboljšanjem oksigeniranosti, kao i bolna reakcija.
Moždani udar (inzult, slabost ili kljenut) je iznenadni neurološki ispad uzrokovan poremećajem protoka krvi kroz mozak. Termin uključuje i ishemijski i hemoragijski incident. Ishemijski moždani inzult nastaje kad ugrušak ili embolus prekine ili uspori krvotok u moždanoj arteriji, a time i prijenos kisika i glukoze koji su neophodni za pravilno funkcioniranje mozga. Može biti uzrokovan i spazmom moždanih arterija bez opstrukcije lumena krvne žile. U moždanom tkivu koje je ostalo bez kisika razvija se nekrotični proces ili infarkt s posljedičnim perifernim motoričkim i osjetnim ispadima. Hemoragijski oblik izazvan je krvarenjem pa se naziva i "izljev krvi u mozak", uglavnom zbog prsnuća moždane aneurizme, te zbog oslabljene ili upaljene krvne žile u mozgu. Nakupljanjem krvi povećava se intrakranijalni tlak koji oštećuje tkiva i stanice. Ova vrsta moždanog udara smrtonosna je u oko 80% slučajeva.
HBOT smanjuje ishemiju i hipoksiju mozga, dopremanje kisika u tkiva je olakšano smanjenjem viskoznosti krvi, smanjenjem agregacije trombocita i povećanom elastičnošću eritrocita, smanjuje otok moždanog tkiva zahvaćenog infarktom, smanjuje edem živčanih stanica poboljšanjem njihovog metabolizma, poboljšanjem oksigenacije u zoni penumbre (zona između infarkta i zdravog moždanog tkiva u kojoj su živčane stanice koje nisu u funkciji, ali su anatomski neoštećene i mogu se spasiti), sprječava glikolizu i posljedičnu mliječnu acidozu, te održava metabolizam ugrožene zone mozga.
Ozljeda mozga (traumatska encefalopatija):
Liječenje ozljeda mozga se usmjerava na kaskadu zbivanja koja se odvijaju nakon ozljede: ishemija i edem tkiva, porast intrakranijalnog tlaka, raspad stanica, te metabolički i enzimski poremećaji. Uspješnost liječenja se temelji na mogućnosti oporavka oštećenog tkiva mozga. HBOT se, zajedno s drugim neoperativnim postupcima, mora uzeti u obzir kao dodatak kirurškoj intervenciji ili kao glavni način liječenja u slučajevima kad kirurška intervencija nije indicirana.
HBOT izaziva vazokonstrikciju smanjuje protok krvi kroz mozak i edem, a poboljšana oksigenacija suzbija ishemiju i posljedično oštećenje moždanog tkiva. Smanjenje protoka krvi smanjuje utjecaj glavnog čimbenika povišenog intrakranijalnog tlaka. Dokazano je da HBOT samostalno snižava intrakranijalni tlak.
Ozljeda leđne moždine:
Ključni čimbenici primjene HBOT u liječenju ozljeda leđne moždine su smanjenje edema i ishemije. Razvoj ozljede leđne moždine uključuje ishemiju sive tvari i povećan protok krvi u leđnoj moždini s edemom bijele tvari.
Kao posljedica nastaje gubitak funkcije i paraliza ispod razine oštećenja.
Uz primjenu HBOT, neka oštećenja živčanog tkiva uzrokovana krvnim podljevima, a ne razdiranjem tkiva su reverzibilna. HBOT smanjuje ishemiju sive tvari leđne moždine, smanjuje edem bijele tvari, te ispravlja biokemijske poremećaje na mjestu oštećenja leđne moždine. Rehabilitacija je najvažniji dio liječenja pacijenta s ozljedom leđne moždine. HBOT povećava kapacitet tjelesnog naprezanja kod pacijenata s neurološkim ispadom, smanjuju se metaboličke komplikacije umora, povećava se vitalni kapacitet i smanjuje se spastičnost mišića.
Edem mozga se često razvije u mnogim bolestima SŽS. Generalizirani edem je proces koji ugrožava život pacijenta zbog povećanja intrakranijalnog tlaka.
Konvencionalno liječenje edema mozga i povišenog intrakranijalnog tlaka se provodi kortikosteroidima, osmotskim diureticima, indukcijom barbituratne kome i drenažom moždanih komora.
HBOT smanjuje edem mozga smanjenjem protoka krvi pri vazokonstrikciji, uz očuvanje oksigeniranosti mozga, poništava učinak ishemije i hipoksije uzrokovanih edemom mozga i prekida začarani krug hipoksija/edem i daljnje oštećenje moždanog tkiva.
Glaukom je kronična i napredujuća bolest koja se očituje povišenim tlakom u oku, oštećenjem glave optičkog živca i oštećenjem vidnih polja. Uzrokovan je blokadom u trabekularnom sustavu na mjestu gdje se sobna vodica drenira iz oka.
Budući da su ti mikroskopski prohodni putevi blokirani, stvara se pritisak u oku koji uzrokuje vrlo neprimjetan i postupan gubitak vida. Prvo je zahvaćen periferni vid, i odlaganje liječenja postupno će utjecati i na potpuni gubitak vida. Kod nekih pacijenata s glaukomom gubitak vida zaostaje i nakon sniženja očnog tlaka, a kod nekih se ispadi vidnog polja javljaju bez ikakvog povećanja očnog tlaka (niskotlačni glaukom). Ovo govori u prilog teoriji po kojoj poremećaji mikrokrvotoka u glavi optičkog živca i u stražnjem segmentu doprinose gubitku vida. Dijagnoza se utvrđuje mjerenjem očnog tlaka i vidnog polja. Cilj liječenja je oslobađanje tekućine otvaranjem uveoskleralnih putova i zaštita ganglijskih stanica mrežnice.
HBOT povećava i stabilizira vidno polje. Oštećeni periferni vid se oporavlja, a defekti (slijepa mjesta) se popravljaju. Idealno je provesti dvije serije liječenja godišnje.
Crohnova bolest je kronična upalna bolest probavnog sustava koju karakterizira upala koja zahvaća čitavu stijenku probavnog trakta. Iako može zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava od usta do anusa, najčešće je lokalizirana u terminalnom ileumu i debelom crijevu. Simptomi su kronični proljev, ponekad uz primjese sluzi i krvi, grčevita bol u trbuhu, povišena temperatura, gubitak apetita i smanjenje tjelesne težine. Uzrok nije poznat, ali se pretpostavlja da je u pitanju poremećaj imunološkog sustava. Nedovoljno ili neprikladno liječenje može dovesti do komplikacija kao što su fistule, apscesi, suženja i opstrukcije, te krvarenja iz debelog crijeva, zbog čega pacijenti često moraju biti i kirurški liječeni. Također može doći do sekundarnih upala brojnih drugih organa.
Ulcerozni kolitis je upalna bolest crijeva koja zahvaća isključivo debelo crijevo. Promjene su ograničene na površni sloj sluznice i najčešće su ograničene na lijevu stranu debelog crijeva (sigmu i rektum), međutim bilo koji dio debelog crijeva može biti zahvaćen, a promjene se s napredovanjem bolesti uglavnom prošire i zahvaćaju veće dijelove debelog crijeva. Upalne promjene karakterizirane su upalnim vrijedovima koji uzrokuju krvavo sluzave proljeve, povišenu tjelesnu temperaturu i bolne grčeve. Povećana je učestalosti pojave karcinoma debelog crijeva kod pacijenta koji boluju duže od 10 godina. U nekih pacijenata mogu se javiti i drugi autoimuni poremećaji i komplikacije izvan crijeva kao npr. iritis, uveitis, episkleritis, migratorni poliartritis, sakroilitis, nodozni eritem, zadebljanje vrhova prstiju, itd.
Pseudomembranozni kolitis je bolest kolona koja je najčešće, premda ne i uvijek, uzrokovana bakterijom Clostridium difficile. Bezopasne crijevne bakterije održavaju normalnu ravnotežu, ne dopuštajući patogenim bakterijama nastanjivanje crijeva, međutim, mnogi antibiotici koji se uzimaju oralno mogu poremetiti crijevnu floru. To omogućuje bakteriji Clostridium difficile da naseli probavni trakt te otpuštanjem dva toksina izazove jaku upalu debelog crijeva uz stvaranje promjena koje se nazivaju pseudomembrane. Bolest može biti blaga, ali i eskalirati u po život opasni toksički kolitis, čiji su simptomi proljev, s ili bez krvi, grčeviti bolovi u trbuhu te povišena tjelesna temperatura. U teškim oblicima bolesti nastaju dehidracija, toksični megakolon, šok, a najteži oblici bolesti završavaju smrtnim ishodom.
Kod upalnih crijevnih bolesti HBOT smanjuje bol, smanjuje upalnu reakciju stijenke crijeva, učestalost stolica, te prisustvo krvi i sluzi u njima, smanjuje edeme sluznice crijeva, pospješuje cijeljenje oštećene sluznice, uvodi Crohn-ovu bolest u duge remisije i mirniji tijek, a ulcerozni kolitis može dovesti i do izlječenja, smanjuje potrebu za kirurškim intervencijama ili ih odgađa, te poboljšava imunološki status pacijenta
Ileus je bolest koju karakterizira prekid prolaska crijevnog sadržaja i plinova kroz crijevni kanal. Predstavlja hitno i opasno stanje jer, ovisno o načinu nastanka i brzinu razvoja, može životno ugroziti pacijenta i dovesti do smrti.
Razlikujemo dinamički ileus, koji nastaje paralizom mišića crijeva, i mehanički ileus, koji nastaje opstrukcijom crijevne vijuge. Postoperativni ileus ili adinamički ileus javlja se nakon operativnih zahvata u trbušnoj šupljini. Posljedica je aktivacije spinalnog refleksnog luka bolom i intestinalnog upalnog odgovora. Očituje se opstipacijom, jakim abdominalnim bolovima, povraćanjem i vrućicom. Opće stanje pacijenta je vrlo ozbiljno, često dolazi do dehidracije, a abdomen je tvrd i bolan čak i na blage dodire.
HBOT ispravlja hipoksiju crijevne sluznice i sprječava napredovanje oštećenja i eventualnu perforaciju stijenke, oporavak motoričkog pražnjenja probavne cijevi i peristaltiku tankog crijeva.
Prosječan volumen krvi zdrave odrasle osobe je približno 5000 ml (3000 ml plazme + 2000 ml eritrocita). Nakon akutnog krvarenja, organizam nadoknadi izgubljenu plazmu unutar jednog do tri dana, ali niska koncentracija eritrocita zaostaje.
Kod kroničnog gubitka krvi kojeg bolesnik ne može kompenzirati, razina hemoglobina se snižava na opasno niske vrijednosti, pa postoji teška anemija. Zbog smanjene viskoznosti krvi smanjuje se otpor protoku kroz periferne žile koje se zbog hipoksije tkiva još i dilatiraju. HBOT može privremeno zadovoljiti potrebe organizma za kisikom i bez krvi, što ovu metodu čini "beskrvnom transfuzijom". U slučajevima masivnog gubitka krvi, kada nije moguća nadoknada izgubljenog volumena, kada postoje problemi tipizacije krvi, problemi vezani uz pouzdanost krvi ili zbog vjerskih uvjerenja, intermitentna primjena HBOT osigurat će dovoljno kisika za bazične metaboličke potrebe i normalno odvijanje svih vitalnih funkcija i procesa.