Bellova pareza

Bellova pareza ili paraliza zove se još i idiopatska paraliza ličnog živca. Ovaj entitet ne uključuje paralizu uzrokovanu ozljedom, tumorom ili kao posljedicu kirurškog zahvata.

Uzrok joj je nepoznat, a može nastati uslijed poremećaja mikrocirkulacije u području stilomastoidne arterije. Poremećaj cirkulacije dovodi do edema živca u koštanom kanalu kroz koji živac prolazi, što uzrokuje pritisak, nedostatnu opskrbu krvlju živca i posljedičnu parezu. Izlječenje je spontano u oko 80% slučajeva, no do njega nekad dolazi i nakon više mjeseci neizvjesnosti.

U standardnom liječenju primjenjuju se kortikosteroidi, blokade izlazišta živca, te vitaminska i fizikalna terapija. Kirurška metoda u liječenju Bellove pareze je dekompresija živca, odnosno oslobađanje iz koštanog kanala. Lakše ili teže posljedice zaostaju u čak oko 20% - 30% bolesnika, čak i nakon dugotrajnog liječenja.
HBOT otklanjanja hipoksiju, smanjuje edem tkiva i tako dovodi do dekompresije živca u koštanom kanalu, održava potrebnu oksigenacije neurona do prestanka djelovanja patološkog procesa.

Liječenje primjenom HBOT svakako se preporuča kombinirati s fizikalnom terapijom, čime se postotak izlječenja značajno povećava. Liječenje primjenom HBOT treba započeti što prije nakon nastanka pareze, a najbolji rezultati liječenja postižu se ako je to unutar 7 do 10 dana.

Poveznice: