Povijesni razvoj HBOT u svijetu i Hrvatskoj

Liječenje primjenom hiperbarične oksigenacije

Hiperbarična oksigenacija?

Ne postoji lijek kojim bi se mogla povećati količina kisika u krvi. Jedini za sada poznati način, utemeljen na povećanju količine kisika otopljenog u krvi pri tlaku je hiperbarična oksigenacija (HBOT). To je znanstveno utemeljena metoda liječenja koja se provodi udisanjem čistog medicinskog (100%) kisika u hiperbaričnoj komori pri tlaku većem od jednog bara, što je vrijednost "normalnog" tlaka na razini mora.

Udisanjem hiperbaričnog kisika dobijemo i do 20 puta više kisika otopljenog u krvi nego li udisanjem zraka (normalno disanje) ili tri do četiri puta više nego udisanjem kisika pri normalnom tlaku. Difuzijom kisika otopljenog u krvi prema tkivima, velikom brzinom se ispravlja lokalna i/ili opća hipoksija (nedostatak kisika u tkivima).

Zašto nam je uopće potrebna terapija hiperbaričnim kisikom? Što to ona nudi bolesnicima?

Veliki broj bolesti i stanja u svojoj osnovi ima nedostatak kisika - hipoksiju - uzrokovanu različitim mehanizmima. Bilo da je u pitanju primarni uzrok bolesti ili njena posljedica, osnovno je ukloniti taj nedostatak, kako bi stanice tkiva mogle preživjeti i ponovno uspostaviti normalne funkcije. Kako je nedostatak kisika opasan za svaku stanicu, jasno je otkuda veliki interes i vrlo široka primjenjivost hiperbaričnog kisika kao lijeka.

Zašto HBOT i koji su fiziološki učinci HBOT?

  • povećava količinu kisika u stanicama na račun fizikalno otopljenog kisika u plazmi čime se korigira hipoksija i smanjuje upalna reakcija tkiva;
  • poboljšava cirkulaciju krvi, smanjujući gustoću plazme, povećavajući elastičnost opne crvenih krvnih zrnaca, smanjujući ljepljivost krvnih pločica i bijelih krvnih stanica, te ubrzanjem stvaranja mreže novih krvnih kapilara;
  • dovodi do odstranjenja plinskih mjehurića iz organizma, što je od iznimne važnosti kod ronilaca i plinske embolije;
  • povećava obrambene sposobnosti organizma, jer povećava sposobnost bijelih krvnih stanica, zaustavlja rast bakterija i ubija ih, pri čemu je to djelovanje najviše izraženo kod bakterija koje ne mogu živjeti uz kisik;
  • pojačava djelovanje nekih antibiotika i drugih lijekova;
  • ima snažan učinak na smanjenje otoka jer izaziva stiskanje krvnih žila, što je od velikog značaja za liječenje mnogih bolesti i stanja,
  • podiže razinu obrane organizma protiv opasnih oblika kisika, čime usporava procese starenja stanice;
  • povećava osjetljivost stanica zloćudnih tumora na zračenje i smanjuje popratne učinke zračenja;
  • ometa stvaranje otrovnih proizvoda metabolizma i potiče čišćenje od otrova i oslobađanje crvenih krvnih zrnaca od vezanih otrova, što je značajno kod trovanja ugljičnim monoksidom, ali i drugim plinovima;
  • potiče cijeljenje kroničnih rana;
  • ubrzava zarastanje kosti i hrskavice;
  • smanjuje učestalost i težinu grčeva kod oboljelih od nekih živčanih bolesti;
  • omogućuje brži oporavak sportaša nakon ozljeda.
     

Indikacije za liječenje hiperbaričnom oksigenacijom » Vidi popis indikacija

Dokumenti za download
Popis Indikacija čije liječenje plaća hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (liječenje na uputnicu)
Dodano: 26. 07. 2019.
Opće informacije i uputa o načinu pripreme za liječenje
Dodano: 01. 03. 2014.
Primjer ispunjavanja crvene uputnice
Dodano: 26. 07. 2019.
Poveznice:
indikacije učinci hbot hiperbarična medicina terapija hiperbaričnim kisikom
HBOT  u medicinskoj rehabilitaciji i sportskoj medicini

Medicinska rehabilitacija podrazumijeva provođenje niza aktivnosti u svrhu osposobljavanja za samostalni život ili rad pojedinaca koji su tu sposobnost djelomično ili potpuno izgubili zbog ozljede, bolesti, prirođene mane ili nekog drugog uzroka. Sastavni je dio liječenja u svim granama medicine, osobito u neurologiji, kardiologiji, ortopediji, te sportskoj medicini.

Najčešće indikacije primjene HBO u kombinaciji s fizikalnom terapijom:

  1. Moždani udar
  2. Ozljede glave
  3. Multipla skleroza
  4. Paraplegija
  5. Toksična encefalopatija (otrovanje s ugljičnim monoksidom)
  6. Bolest krvnih žila srca
  7. Bolesti perifernih krvnih žila
  8. Pareza ličnog živca
  9. Sportske ozljede

Kako fizikalna terapija obuhvaća niz aktivnosti za koje je potreban mišićni rad, odnosno mišićna kontrakcija pri izvođenju terapeutskih vježbi, može predstavljati značajno opterećenje za cjelokupni organizam uzimajući u obzir činjenicu da je zbog bolesti ili ozljede izdržljivost i sposobnost izvođenja većih fizičkih napora kod osoba na rehabilitaciji smanjena.
Fizičko naprezanje osim lokomotornog aparata uključuje i kardiovaskularni, respiratorni, te hematopoetski sustav.

Tijekom fizičkog napora javlja se povećano iskorištavanje kisika u krvi od strane mišića zbog čega dolazi do tzv. ''kisikovog osiromašenja''. Zbog toga se povećava lokalni krvotok u mišićima 10-20 puta u svrhu zadovoljenja potreba za kisikom i hranjivim tvarima, kao i odstranjivanja produkata metabolizma. Povećanjem lokalnog krvotoka povećava se ukupni srčani minutni volumen i broj otkucaja srca, kao i minutni volumen disanja, odnosno količina zraka udahnuta u pluća.

Isti fiziološki mehanizam dešava se i u organizmu zdravog, fizički izdržljivog sportaša.
Hiperbarična oksigenacija (HBO), kao postupak udisanja 100% medicinskog kisika u uvjetima povećanog tlaka okoline, pokazala se kao korisna metoda liječenja pacijenata tijekom medicinske rehabilitacije, odnosno fizikalne terapije kao i kod zdravih sportaša. Korist nalazimo u povećanju fizikalno otopljenog kisika u plazmi tijekom postupka HBO čime se ispravlja ''kisikovo osiromašenje'' mišićnih stanica i povećava maksimalni aerobni kapacitet za vrijeme i nakon fizičkog naprezanja, odnosno povećava se izdržljivost i smanjuje lokalni i opći umor.

Povećanje otopljenog kisika u plazmi tijekom HBO značajno smanjuje i razinu laktata, piruvata i amonijaka u krvi koji su produkti metabolizma mišića i pojačano se stvaraju tijekom fizičkog napora, te doprinose javljanju zamora mišića.
Korisnost HBO u liječenju sportskih ozljeda također je dokazana u smanjenju oticanja i boli u akutnoj fazi ozljede, poticanju procesa cijeljenja ozlijeđenog mišića, tetive, ligamenta ili kosti u smislu stvaranja kolagena i obnavljanja tkiva, kao i poboljšanja mikrocirkulacije, te protuupalnog učinka.

Udisanjem kisika na povišenom tlaku možemo povećati granice tjelesne sposobnosti i izvedbe sportaša pozitivni učinci HBO svakako doprinose bržem i učinkovitijem oporavku nakon fizičkih naprezanja i iscrpljivanja, kao i bržem povratku punoj sportskoj aktivnosti nakon sportskih ozljeda.

Brojne profesionalne sportske momčadi u svijetu koriste HBO kao dopunsku metodu liječenja sportskih ozljeda, u kombinaciji s procedurama fizikalne terapije, ili kao postupak bržeg oporavka biokemijskih promjena u organizmu nakon većih tjelesnih naprezanja.
Primjena HBO u sportskoj medicini i dalje je otvoreno područje za brojna istraživanja, osobito dokazivanja može li udisanje 100% medicinskog kisika na povišenom tlaku okoline povećati granice tjelesnih sposobnosti, te unaprijediti vježbanje i tjelesnu izvedbu sportaša. 


Primjena HBO nakon moždanog udara:

  1. aktiviranje ''uspavanih'' živčanih stanica
  2. popuštanje spazma mišića
  3. olakšanje kretanja
  4. smanjenje rizika obnavljanja akutne epizode
  5. pojačanje motoričke snage
  6. povećanje kapaciteta za tjelesno i umno naprezanje


Primjena HBO nakon ozljeda glave:

  1. smanjenje edema mozga
  2. smanjenje spazma mišića
  3. popuštanje posttraumatske glavobolje
  4. ubrzanje oporavka
  5. poboljšanje spoznajnih sposobnosti u kombinaciji s umnom gimnastikom


Primjena HBO kod multiple skleroze:

  1. smanjenje žarišnih edema živčanog tkiva
  2. povećanje koncentracije tkivnog kisika
  3. protuupalni učinak
  4. poboljšanje ravnoteže, hoda i koordinacije pokreta
  5. poboljšanje funkcije mokraćnog mjehura
  6. smanjenje relapsa bolesti


Primjena HBO kod paraplegije:

  1. popuštanje spazma mišića
  2. smanjuje se koncentracija amonijaka kod naprezanja mišića
  3. povećava se kapacitet tjelesnog naprezanja
  4. povećava se vitalni kapacitet


Primjena HBO kod toksične encefalopatije (trovanje s CO):

  1. korekcija tkivne hipoksije
  2. smanjenje edema mozga
  3. suzbijanje srčanih aritimija
  4. smanjenje neuroloških oštećenja
  5. smanjenje glavobolje i mučnine

 
Primjena HBO u rehabilitaciji ishemije srčanog mišića:

  1. sprječavanje ponavljanja akutnih ishemijskih epizoda
  2. povećava se kapacitet fizičke izdržljivosti
  3. kod hipertoničara se snižava krvni arterijski tlak
  4. smanjenje aterosklerotskih plakova


Primjena HBO kod bolesti perifernih krvnih žila:

  1. povećanje kapaciteta naprezanja bez bolova
  2. popuštanje boli u mirovanju i naprezanju
  3. korekcija biokemijskih poremećaja metabolita u naprezanju ishemičnih mišića


Primjena HBO kod slabosti ličnog živca:

  1. smanjenje žarišnih edema živčanog tkiva
  2. smanjenje neurološkog deficita
  3. aktiviranje ''uspavanih'' živčanih stanica
  4. poboljšanje mikrocirkulacije


Primjena HBO kod sportskih ozljeda:

  1. smanjenje oticanja i boli u akutnom stadiju
  2. poticanje procesa cijeljenja oštećenog tkiva (mišić, tetiva, ligament, kost)
  3. ubrzano oporavljanje nakon kinezioterapije, smanjenje lokalnog i općeg umora
  4. brži povratak aktivnom vježbanju i punoj sportskoj aktivnosti
Galerija fotografija
  • Janica kostelic 2003
  • Mirko filipovic-cro cop 2006
  • Plivacka reprezentacija
  • Rukometna reprezentacija
  • Stjepan bozic- vedran akrap 2007
  • Tamara boros 2007
Poveznice:
sportske ozljede dekompresijska bolest hbot metoda toksična encefalopatija liječenje primjenom hbot loša cirkulacija

Povijesni razvoj hiperbarične oksigenacije u svijetu

1772. Carl Wilhelm Scheele, švedski kemičar, otkriva kisik, nazivajući ga pri tome "plameni zrak".
1774. Joseph Priestly, britanski kemičar, ponavljajući eksperimente svojeg prethodnika, također "otkriva" kisik, a njegovo ime se tradivionalno vezuje uz povijesnu činjenicu otkrivanja kisika, premda u naravi netočno.
1789. Lavoisier i Seguin opisuju toksične efekte kisika.
1796. Beddoes i Watt napisali su prvu knjigu o liječenju kisikom.
1878. Paul Bert, "otac moderne fiziologije", znanstveno objašnjava toksičnost kisika, preporučajući liječenje dekompresijske bolesti normobaričnim kisikom, ali ne i kisikom pri tlaku.
1895. John Scott Haldane, "otac stepeničaste dekompresije", je pokazao da miševi otrovani ugljičnim monoksidom ne razvijaju simptome otrovanja u uvjetima hiperbaričnog kisika pri 2,0 bara.
1937. Hiperbarična oksigenacija je prvi put upotrijebljena za liječenje dekompresijske bolesti (Behnke i Shaw).
1938. Brazilci Ozorio de Almeida i Costa koriste hiperbaričnu oksigenaciju za liječenje lepre.
1942. Amerikanci End i Long pokusno koriste hiperbaričnu oksigenaciju za liječenje otrovanja ugljičnim monoksidom u laboratorijskih životinja.
1954. U Velikoj Britaniji se hiperbarična oksigenacija koristi za povećanje radiosenzitivnosti malignih tumora (Churchill-Davidson).
1956. Nizozemac Boerema, otac moderne hiperbarične medicine, započinje operacije na srcu u hiperbaričnoj komori - operacijskoj dvorani.
1960. Boerema na svinjama dokazuje mogućnost održavanja života bez krvi u uvjetima disanja kisika pri tlaku.
1961. Boerema i Brummelkamp uspješno liječe plinsku gangrenu hiperbaričnom oksigenacijom. Britanac Smith dokazuje protektivni efekt hiperbarične oksigenacije u cerebralnoj ishemiji.
1962. Britanac Illingworth pokazao je korist od uporabe hiperbarične oksigenacije u arterijskoj okluziji donjih ekstremiteta.
1963. Prvi međunarodni kongres hiperbarične medicine u Amsterdamu.
1965. Britanac Perrins izvjestio je o korisnim učincima hiperbarične oksigenacije u liječenju osteomijelitisa.
1966. Amerikanac Saltzman ukazao je na korisnost uporabe hiperbarične oksigenacije kod pacijenata s moždanim udarom.
1970. U Čehoslovačkoj, Boschetty i Cernoch primjenjuju hiperbaričnu oksigenaciju u liječenju multiple skleroze.
1971. Nijemac Lamm koristi hiperbaričnu oksigenaciju za liječenje iznenadnog gubitka sluha. Formira se European Underwater and Baromedical Society (EUBS).
1973. Thurston dokazuje smanjenje smrtnosti primjenom hiperbarične oksigenacije kod pacijenata sa srčanim infarktom.
1970. Počinje ekspanzija hiperbarične medicine u Japanu i SSSR.
1980. Počinje razvoj i ekspanzija hiperbarične medicine u Kini.
1983. Dr. Neubauer formira i predvodi American College of Hyperbaric Medicine.
1986. Američki Undersea Medical Society postaje Undersea and Hyperbaric Medical Society, prerastajući tako u svjetsku federaciju.
1987. Švicarac Jain uvodi HBOT i u fizikalnu rehabilitaciju smanjujući spasticitet pacijentima s hemiplegijom nakon moždanog udara.
1988. Stvara se International Society of Hyperbaric Medicine.
1989.  Osniva se Europski komitet za hiperbaričnu medicinu (European commitee for Hyperbaric Medicine – ECHM)
1994. U Francuskoj (Lille) održana prva konsenzus konferencija o hiperbaričnoj medicini i utvrđena Europska konsenzus lista prihvaćenih indikacija za HBOT.
1996. Izlazi prvo izdanje knjige „Handbook of Hyperbaric Medicine“ urednika Oriani, Maroni i Wattel.
2005. prof. Mathieu realizira drugo izdanje knjige „Handbook of Hyperbaric Medicine“
 

 

Povijesni razvoj HBOT u Hrvatskoj

 

1967. U riječkom časopisu "Bilten", glasilu tadašnje Bolnice "Braće dr. Sobol", prof. dr. sc. Ljubomir Ribarić objavljuje po prvi put u jednom hrvatskom časopisu članak o mogućnostima primjene hiperbarične oksigenacije, iznoseći pri tome svoja iskustva iz Nizozemske. Nažalost, Rijeka nije nikada dobila svoju barokomoru.
1969. U Institutu pomorske medicine u Splitu, prof. dr. Gošović sa suradnicima započinje primjenu hiperbarične oksigenacije u kliničkoj medicini. U godinama koje slijede, istraživačke studije i publikacije splitskih liječnika otkrivaju ili pak potvrđuju učinkovitost primjene hiperbarične oksigenacije u liječenju Bellove pareze, Crohnove bolesti, glaukoma otvorenog kuta, aterosklerotske bolesti krvnih žila i nagle gluhoće. Hiperbarična medicina postaje dio specijalizacije iz pomorske medicine koja se u Institutu provodi za potrebe vojne medicine.
1991. - 1995. Zbog ratnih rana i stanja nakon operacijskih zahvata nakon ranjavanja, u Institutu se tijekom Domovinskog rata uspješno liječi 200 najtežih ranjenika, a stečena iskustva najveća su u svjetskim razmjerima. Višemjesna barokomora Insituta radi kontinuirano za potrebe kliničke medicine, a u zbrinjavanju ranjenika radi neprekinutih 1200 dana i noći, što je poduhvat u svjetskim razmjerima.
1992. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci, dr. Hasan Kovačević, kasnije prvi ravnatelj Poliklinike, brani prvi doktorat znanosti u Hrvatskoj u području hiperbarične oksigenacije, pod naslovom "Ispitivanje djelovanja hiperbaričnog kisika kod bolesnika u drugom stadiju aterosklerotske insuficijencije donjih eksteremiteta".
1993. U riječkom časopisu "Medicina", objavljena je po prvi put Hrvatska lista indikacija za hiperbaričnu medicinu. Mnogi su liječnici tada po prvi put uopće čuli za postojanje ove metode.
1993. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, počinje organizirana dodiplomska nastava iz pomorske, podvodne i hiperbarične medicine za studente medicine završne godine studija opće medicine, koja se kontinuirano provodi i danas, a medicina ronjenja i hiperbarična oksigenacija predaju se polaznicima poslijediplomskog studija iz Turističke, pomorske i tropske medicine.
1995. U Splitu je otvorena prva ordinacija opće medicine s jednomjesnom barokomorom.
1996. U Puli je otvorena Poliklinika za baromedicinu OXY s višemjesnom barokomorom, prva zdravstvena ustanova u Hrvatskoj specijalizirana za liječenje primjenom hiperbarične oksigenacije.
1996. U Splitu je, u srpnju, utemeljeno Hrvatsko društvo za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora, koje u Puli, Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku okuplja 200 najuglednijih hrvatskih liječnika iz svih područja medicine, kliničke i preventivne.
1996. U rujnu je, u Splitu, održan Prvi znanstveni kolokvij na temu "Pomorska, podvodna i hiperbarična medicina u Hrvatskoj: iskustva i mogućnosti".
1998. U Splitu je održan I. hrvatski kongres pomorske, podvodne i hiperbarične medicine.
1999. U Splitu je održan simpozij pod nazivom "Odabrana poglavlja iz hiperbarične oksigenacije", povodom obilježavanja 30 godina hiperbarične medicine u Hrvatskoj;
1999. Uz pomoć Poliklinike OXY, uspostavlja se rad jednomjesne barokomore tlačene kisikom u Kliničkom bolničkom centru Osijek.
2001. Utemeljena je Radna skupina Ministarstva zdravstva za primjenu hiperbarične oksigenacije u kliničkoj medicini, premda njezine prijedlog još dugo nitko neće prihvatiti.
2001. U Opatiji je održan I. kongres Radne zajednice Alpe-Jadran iz pomorske, podvodne i hiperbarične oksigenacije, čime je hrvatska hiperbarična medicina izašla na velika vrata i na međunarodnu scenu.
2006. U Zadru je održan II. kongres Radne zajednice Alpe-Jadran iz pomorske, podvodne i hiperbarične oksigenacije.
2008. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje donosi u srpnju Hrvatsku listu indikacija za hiperbaričnu oksigenaciju, čime počinje liječenje ovom metodom uz uputnicu liječnika, a sukladno strogo definiranoj listi.
2010. Na Medicinskom fakultetu u Splitu, zalaganjem tadašnjeg dekana prof. dr. Matka Marušića, u obvezni program studija opće medicine ulaze i sadržaji iz hiperbarične oksigenacije, čime se taj fakultet svrstava u sam svjetski vrh.
2013. izdan hrvatski prijevod knjige „Textbook of Hyperbaric Medicine“ autora K.K. Jain, MD pod nazivom  „Udžbenik hiperbarične medicine“ ,  nakladnik Poliklinika OXY

Poveznice:
poliklinika za baromedicinu poliklinika oxy baromedicina hiperbarična medicina liječenje kisikom