Povijesni razvoj hiperbarične oksigenacije u svijetu
1772. Carl Wilhelm Scheele, švedski kemičar, otkriva kisik, nazivajući ga pri tome "plameni zrak".
1774. Joseph Priestly, britanski kemičar, ponavljajući eksperimente svojeg prethodnika, također "otkriva" kisik, a njegovo ime se tradivionalno vezuje uz povijesnu činjenicu otkrivanja kisika, premda u naravi netočno.
1789. Lavoisier i Seguin opisuju toksične efekte kisika.
1796. Beddoes i Watt napisali su prvu knjigu o liječenju kisikom.
1878. Paul Bert, "otac moderne fiziologije", znanstveno objašnjava toksičnost kisika, preporučajući liječenje dekompresijske bolesti normobaričnim kisikom, ali ne i kisikom pri tlaku.
1895. John Scott Haldane, "otac stepeničaste dekompresije", je pokazao da miševi otrovani ugljičnim monoksidom ne razvijaju simptome otrovanja u uvjetima hiperbaričnog kisika pri 2,0 bara.
1937. Hiperbarična oksigenacija je prvi put upotrijebljena za liječenje dekompresijske bolesti (Behnke i Shaw).
1938. Brazilci Ozorio de Almeida i Costa koriste hiperbaričnu oksigenaciju za liječenje lepre.
1942. Amerikanci End i Long pokusno koriste hiperbaričnu oksigenaciju za liječenje otrovanja ugljičnim monoksidom u laboratorijskih životinja.
1954. U Velikoj Britaniji se hiperbarična oksigenacija koristi za povećanje radiosenzitivnosti malignih tumora (Churchill-Davidson).
1956. Nizozemac Boerema, otac moderne hiperbarične medicine, započinje operacije na srcu u hiperbaričnoj komori - operacijskoj dvorani.
1960. Boerema na svinjama dokazuje mogućnost održavanja života bez krvi u uvjetima disanja kisika pri tlaku.
1961. Boerema i Brummelkamp uspješno liječe plinsku gangrenu hiperbaričnom oksigenacijom. Britanac Smith dokazuje protektivni efekt hiperbarične oksigenacije u cerebralnoj ishemiji.
1962. Britanac Illingworth pokazao je korist od uporabe hiperbarične oksigenacije u arterijskoj okluziji donjih ekstremiteta.
1963. Prvi međunarodni kongres hiperbarične medicine u Amsterdamu.
1965. Britanac Perrins izvjestio je o korisnim učincima hiperbarične oksigenacije u liječenju osteomijelitisa.
1966. Amerikanac Saltzman ukazao je na korisnost uporabe hiperbarične oksigenacije kod pacijenata s moždanim udarom.
1970. U Čehoslovačkoj, Boschetty i Cernoch primjenjuju hiperbaričnu oksigenaciju u liječenju multiple skleroze.
1971. Nijemac Lamm koristi hiperbaričnu oksigenaciju za liječenje iznenadnog gubitka sluha. Formira se European Underwater and Baromedical Society (EUBS).
1973. Thurston dokazuje smanjenje smrtnosti primjenom hiperbarične oksigenacije kod pacijenata sa srčanim infarktom.
1970. Počinje ekspanzija hiperbarične medicine u Japanu i SSSR.
1980. Počinje razvoj i ekspanzija hiperbarične medicine u Kini.
1983. Dr. Neubauer formira i predvodi American College of Hyperbaric Medicine.
1986. Američki Undersea Medical Society postaje Undersea and Hyperbaric Medical Society, prerastajući tako u svjetsku federaciju.
1987. Švicarac Jain uvodi HBOT i u fizikalnu rehabilitaciju smanjujući spasticitet pacijentima s hemiplegijom nakon moždanog udara.
1988. Stvara se International Society of Hyperbaric Medicine.
1989. Osniva se Europski komitet za hiperbaričnu medicinu (European commitee for Hyperbaric Medicine – ECHM)
1994. U Francuskoj (Lille) održana prva konsenzus konferencija o hiperbaričnoj medicini i utvrđena Europska konsenzus lista prihvaćenih indikacija za HBOT.
1996. Izlazi prvo izdanje knjige „Handbook of Hyperbaric Medicine“ urednika Oriani, Maroni i Wattel.
2005. prof. Mathieu realizira drugo izdanje knjige „Handbook of Hyperbaric Medicine“
Povijesni razvoj HBOT u Hrvatskoj
1967. U riječkom časopisu "Bilten", glasilu tadašnje Bolnice "Braće dr. Sobol", prof. dr. sc. Ljubomir Ribarić objavljuje po prvi put u jednom hrvatskom časopisu članak o mogućnostima primjene hiperbarične oksigenacije, iznoseći pri tome svoja iskustva iz Nizozemske. Nažalost, Rijeka nije nikada dobila svoju barokomoru.
1969. U Institutu pomorske medicine u Splitu, prof. dr. Gošović sa suradnicima započinje primjenu hiperbarične oksigenacije u kliničkoj medicini. U godinama koje slijede, istraživačke studije i publikacije splitskih liječnika otkrivaju ili pak potvrđuju učinkovitost primjene hiperbarične oksigenacije u liječenju Bellove pareze, Crohnove bolesti, glaukoma otvorenog kuta, aterosklerotske bolesti krvnih žila i nagle gluhoće. Hiperbarična medicina postaje dio specijalizacije iz pomorske medicine koja se u Institutu provodi za potrebe vojne medicine.
1991. - 1995. Zbog ratnih rana i stanja nakon operacijskih zahvata nakon ranjavanja, u Institutu se tijekom Domovinskog rata uspješno liječi 200 najtežih ranjenika, a stečena iskustva najveća su u svjetskim razmjerima. Višemjesna barokomora Insituta radi kontinuirano za potrebe kliničke medicine, a u zbrinjavanju ranjenika radi neprekinutih 1200 dana i noći, što je poduhvat u svjetskim razmjerima.
1992. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci, dr. Hasan Kovačević, kasnije prvi ravnatelj Poliklinike, brani prvi doktorat znanosti u Hrvatskoj u području hiperbarične oksigenacije, pod naslovom "Ispitivanje djelovanja hiperbaričnog kisika kod bolesnika u drugom stadiju aterosklerotske insuficijencije donjih eksteremiteta".
1993. U riječkom časopisu "Medicina", objavljena je po prvi put Hrvatska lista indikacija za hiperbaričnu medicinu. Mnogi su liječnici tada po prvi put uopće čuli za postojanje ove metode.
1993. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, počinje organizirana dodiplomska nastava iz pomorske, podvodne i hiperbarične medicine za studente medicine završne godine studija opće medicine, koja se kontinuirano provodi i danas, a medicina ronjenja i hiperbarična oksigenacija predaju se polaznicima poslijediplomskog studija iz Turističke, pomorske i tropske medicine.
1995. U Splitu je otvorena prva ordinacija opće medicine s jednomjesnom barokomorom.
1996. U Puli je otvorena Poliklinika za baromedicinu OXY s višemjesnom barokomorom, prva zdravstvena ustanova u Hrvatskoj specijalizirana za liječenje primjenom hiperbarične oksigenacije.
1996. U Splitu je, u srpnju, utemeljeno Hrvatsko društvo za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora, koje u Puli, Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku okuplja 200 najuglednijih hrvatskih liječnika iz svih područja medicine, kliničke i preventivne.
1996. U rujnu je, u Splitu, održan Prvi znanstveni kolokvij na temu "Pomorska, podvodna i hiperbarična medicina u Hrvatskoj: iskustva i mogućnosti".
1998. U Splitu je održan I. hrvatski kongres pomorske, podvodne i hiperbarične medicine.
1999. U Splitu je održan simpozij pod nazivom "Odabrana poglavlja iz hiperbarične oksigenacije", povodom obilježavanja 30 godina hiperbarične medicine u Hrvatskoj;
1999. Uz pomoć Poliklinike OXY, uspostavlja se rad jednomjesne barokomore tlačene kisikom u Kliničkom bolničkom centru Osijek.
2001. Utemeljena je Radna skupina Ministarstva zdravstva za primjenu hiperbarične oksigenacije u kliničkoj medicini, premda njezine prijedlog još dugo nitko neće prihvatiti.
2001. U Opatiji je održan I. kongres Radne zajednice Alpe-Jadran iz pomorske, podvodne i hiperbarične oksigenacije, čime je hrvatska hiperbarična medicina izašla na velika vrata i na međunarodnu scenu.
2006. U Zadru je održan II. kongres Radne zajednice Alpe-Jadran iz pomorske, podvodne i hiperbarične oksigenacije.
2008. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje donosi u srpnju Hrvatsku listu indikacija za hiperbaričnu oksigenaciju, čime počinje liječenje ovom metodom uz uputnicu liječnika, a sukladno strogo definiranoj listi.
2010. Na Medicinskom fakultetu u Splitu, zalaganjem tadašnjeg dekana prof. dr. Matka Marušića, u obvezni program studija opće medicine ulaze i sadržaji iz hiperbarične oksigenacije, čime se taj fakultet svrstava u sam svjetski vrh.
2013. izdan hrvatski prijevod knjige „Textbook of Hyperbaric Medicine“ autora K.K. Jain, MD pod nazivom „Udžbenik hiperbarične medicine“ , nakladnik Poliklinika OXY