Posljednjih je desetak godina sportsko ronjenje postalo iznimno popularno u cijelom svijetu. Pretpostavlja se da u Sjedinjenim Američkim Državama danas ima oko 9 milijuna ronilaca. U Hrvatskoj je 80-tih godina prošlog stoljeća bilo tek oko 5 000 ronilaca, no danas u nas godišnje zaroni i do 100 000 ljudi. To su najčešće neiskusni sportski ronioci («ljetni ronioci») iz europskih zemalja koje nemaju more, a rone uglavnom tijekom sezone godišnjih odmora.
Ronioci, pa čak i ronioci početnici danas rone, koristeći pri tome najčešće stlačeni zrak, na dubine koje su nekad bile nezamislive bez primjene posebne obuke, opreme, umjetnih plinskih mješavina i posebnih mjera opreza. Ovakva ronjenja dovode do izlaganja povećanom riziku za nastanak ronilačkih nesreća.
U Hrvatskoj se roni na stotinama pomorskih lokacija, i postoje četiri rekompresijska središta, u Puli, Crikvenici, Dubrovniku i Splitu. Premda se svi nalaze na oko sat vremena leta helikopterom od bilo koje točke na Jadranu, svaka akcija spašavanja nužno rezultira angažmanom mnogih ljudi koji sudjeluju u prvoj pomoći, žurnom prijevozu, rekompresijskom liječenju i kasnijoj medicinskoj skrbi.
Adekvatna žurna medicinska pomoć na mjestu udesa i tijekom transporta u rekompresijsko središte može značajno utjecati na tijek i ishod liječenja.
U ovom tekstu naći ćete podatke o liječenju dekompresijske bolesti i arterijske plinske embolije kao najpoznatijih i najznačajnijih disbaričnih ronilačkih bolesti i zbog posljedica koje mogu ostaviti pri nepravilnom ili nepravodobnom liječenju.
Ishod liječenja DB i CAPE ovisi o ranom prepoznavanju simptoma, mjerama prve pomoći na mjestu udesa i mjerama tijekom transporta u rekompresijski centar na definitivno specifično zbrinjavanje.
Posebno educirani ronilački liječnik i/ili ronilačka medicinska sestra-tehničar, mogu s dovoljnom sigurnošću prepoznati bolest, pružiti kvalitetnu prvu pomoć, organizirati prijevoz do rekompresijskog centra, te pružiti odgovarajuće mjere medicinske pomoći tijekom transporta. Pri tome su najvažnije mjere disanje 100% kisika na normalnom tlaku preko maske koja dobro prijanja uz lice i regulatora na zahtjev te dobra rehidracija bolesnika intravenskim putem.
Mjerama prevencije, u što spadaju kvalitetna edukacija ronilaca i dobro planiranje ronjenja ronilačka se nesreća može spriječiti, a pravilnom žurnom medicinskom pomoći i adkvatnom rekomresijskom terapijom se njene posljedice mogu izbjeći ili bar smanjiti na najmanju moguću mjeru.